Štampa

Gaudijeve spavaće sobe

Gaudijeve spavaće sobe


Postoji, kod Gaudija u Palacio Guell u Barseloni (1886-1891), toranj predvorja spavaćih soba koji ostavlja jedan utisak danju, a sasvim drugi noću, kada se dnevni utisak gasi na jedinstveni način. Danju na tom svodu sunčeva svetlost se pretvara u sjaj punog meseca okruženog zvezdama, ali noću tog utiska nema, on nestaje jer je postupak nepovratan: dan se može pretvoriti u noć, ali noć u dan nikako, jer noć dolazi iz svemira, a dan iz zemaljske prirode. Jedan kružni otvor na vrhu tornja i mali otvori oko njega propuštaju sunčevu svetlost na taj način da se stiče utisak da je napolju noć (plavi svod tornja) i da se nad njom nalazi Mesec (veliki otvor u vrhu tornja) i zvezde oko njega (niz malih otvora razbacanih po svodu kupole). Sve se to kao i u zemaljskoj prirodi hrani sunčevom svetlošću. Gaudi je u svom dvorcu oponašajući čin stvaranja sveta sazdao mali svemir koji je u neposrednom dodiru sa velikim svemirom oko nas, kao što je onaj mali svemir u čoveku u neposrednom dodiru i međudejstvu sa onim velikim svemirom van nas.
Jedino tako umetnost može da opstane: vezujući se i nadovezujući na Tvorca, na svemir, kojim se napaja kao mala veštačka noć kod Gaudija što se napaja energijom pravoga Sunca i pravoga svemira. U vrhu tog Gaudijevog tornja leži i istina o odnosu između umetnosti i naše prirode dok je u zemaljskoj prirodi dan, u umetnosti je noć. Noć pozajmljena od svemira, gde nema dana i noći u zemaljskome značenju. U isto vreme ako tako vidimo stvari, a Gaudi nas je na takvo viđenje nagnao, tu je razlika između svemira i zemaljske prirode jasno naznačena. Čovek kao mali svemir je bliži velikom nebeskom svemiru gde nema dana, nego zemaljskoj prirodi, koja ga okružuje svojim danima i noćima.
U Gaudijevim spavaćim sobama zauvek caruje svemirska noć. A naša java može da se probije u svemir samo kroz te Gaudijeve otvore na tornju, koji nam izgledaju kao Mesec i zvezde, iako su u stvari Sunce. Naša java može da se probije u svemir samo kroz dan koji mi doživljavamo kao noć, ako smo kao Gaudi dovoljno vidoviti. I dovoljno lišeni straha.

Tvoja.

Agata